Imati kontrolu nad svime je beskorisno i tjera vas da loše živite

Održavanje kontrole nad svime i nad svima dovodi do frustrirajućeg života i vodi od sreće. Nije potrebno vjerovati da dobra svjetska sreća ovisi samo o nama

Imati kontrolu nad svime ne pomaže

Misliti da je vaš život stroj koji savršeno radi zahvaljujući sinkroniziranim zupčanicima ne pomaže. Kontrola nad svime, nad svim aspektima svakodnevnog života, onda stvara frustraciju. Kad neočekivano nije izračunato, ili to ne ovisi o vašem vlastitom htjeti, za trenutak mehanizam se isprazni. Želja sve držati pod kontrolom uključuje nevjerojatan napor, prvenstveno mentalni, ali i fizički. Stalno djelovati tako da sve teče glatko znači ne dopustiti si ni trenutka predaha. Čak i samo razmišljanje o isključivanju na nekoliko sati i proviruje tjeskoba. Tamo kontrolirati ludost utječe na mnoge ljude, posebno na žene koje se moraju džonirati kući, poslu, djeci i mužu, danju i noću, 365 dana u godini. Uvijek se neki zadatak može predati drugima, delegirati, ne? Ne, jer oni koji pate od hiperkontrola on ni ne pomišlja delegirati ili prepustiti stvari vlastitoj sudbini.

Zašto se javlja kontrolna pomama?

Zašto postaješ kontrolna nakaza? Skup čimbenika, senzacija i iskustava koji se sijeku i proizvode remetilački učinak na to kako vidimo život i kako želimo da stvari idu. Ljudi koji imaju kontrolu nad svime nalaze se zarobljenici svoje sudbine. Ono zbog čega se želite brinuti da je sve na pravom mjestu i da idete određenim putem nema nikakve sumnje u to strah. Strah od nepoznatog, od pogriješiti, da nisam bio dorastao zadatku ili da se nikad ni u čemu nisam istaknuo. Sav taj strah prati nesposobnost upravljanja stres, pretjerano osjećaj odgovornosti i potreba za sigurnošću. Subjekti koji imaju tendenciju živjeti kao direktori vlastitog i života drugih prepoznaju se po svojim osobitim karakteristikama: perfekcionisti, nefleksibilan i s malo vjere u druge, što ih navodi na razmišljanje da svijet ne može dalje bez njih.

Hiperkontrola: ima veze s osjećajem krivnje

Kontrola svega: zašto se to događa? Treba znati da se nekima podrijetlo ovog problema moglo naći u prošlosti. Srž bi stvari zapravo bio osjećaj krivnje: kao da bi u slučaju da nešto nije pošlo dobrim putem odgovorni samo oni i samo oni. A bolan događaj, složeno ili traumatično zbog čega se osjećate odgovoran samo zato što nisam reagirao, što nisam uspio promijeniti stvari. Često hiperkontrola koja se javlja u odrasloj dobi ima daleko podrijetlo, u djetinjstvu. Postoji nekoliko slučajeva djece koja su doživjela događaj koji ih je duboko obilježio, a koji su na neki način i osjećala kriv, i koji kao odrasli traže tu maniju savršenstva kako bi se spriječilo da se ponove ono što su doživjeli. Ljudi koji su se razvilidjetinjstvo, gotovo opsesivan osjećaj dužnosti nastojat će imati kontrolu nad svime i svima kako ne bi ponovno patio trauma kao u prošlosti.

Ne trebate imati sve pod kontrolom

Pokušaj da sve bude pod kontrolom, uvijek pokazivanje "na licu mjesta", spreman za bilo kakvu mogućnost iscrpljuje. Stalno preuzimati svaku odgovornost, čak i tuđu, štetno je, iscrpljujuće. Rizik je izgubiti mjeru, ne postaviti bilo koje mjesto i na kraju doživjeti živčani slom. Ukratko, kvaliteta života znatno se smanjuje, čak i ako se određene stvari dogode bez obzira na volju i kontrolu koju netko pokušava vježbati. Razmislimo, na primjer, o pandemiji koja je u tijeku: je li se mogla predvidjeti ili kontrolirati? Iz tog razloga, u mnogim slučajevima, nadzor nad svime ni u kojem slučaju ne mijenja evoluciju određenih okolnosti. Što se događa kada pokušate imati kontrolu nad svime? Evo glavnih posljedica.

  • Uvijek je frustrirano i pod stresom
  • Javljaju se poremećaji u ponašanju i anksioznosti
  • Odnos prema drugima postaje naporan
  • Čovjek postaje nefleksibilan
  • Isključiti i očistiti um čini se nemogućim

Otpustite uzde

Moguće je pomoći ljudima koji pate od zabluda kontrole. Kako? Prvo ih morate činjenicama uvjeriti u to pusti uzde, pokazujući da nije uvijek bitno da oni preuzmu odgovornost za sudbinu cijelog svemira. To će reći da zajedničko djelovanje, a ne kao osamljeni vitezovi, dovodi do boljeg rezultata: mi dijelimo zadaci kako ne bi nikoga preopteretili, misli se olakšavaju i razvijaju sinergije. Svijet se neće raspasti ako ga prestanete držati pod kontrolom. Pogreške i problemi dio su života, neke se jednostavno ne može izbjeći; bolje to shvati svijet nije savršen i pustimo da stvari neko vrijeme idu svojim tokom, slobodno se krećite bez naše intervencije.

Zanimljivi članci...